Da ne bude monotono.....
Taxi :: Ovde ima svega :: Svaštara
Strana 8 od 10•
Strana 8 od 10 •
1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 
Kako Mujo resava ukrstenicu?
Mujo resava ukrstenicu.
Vrsta metala (4 slova): PLEH
Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB
Zensko dijete (3 slova): ONA
Najmanji troznamenkasti broj (3 slova):000
Mjera za tezinu (4 slova): UTEG
Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ
Morski greben (2 slova): MG
Sestrin muz (5 slova): SAFET
Zlato (2 slova): ZL
Biblijska lijenost (3 slova): POP
Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC
Dragi kamen (4 slova): MILI
Zajednica zene i muskarca (4 slova): STAN
Kokosji proizvod (4 slova): JUHA
Neizlijeciva bolest (3 slova): KAP
Najzdravije pice (4 slova): PIVO
Telefonski poziv (3 slova): ZVR
Grad u Italiji (3 slova): TRS
Vrsta zivotinje s kucicom (3 slova): PAS
Nije gladan (3 slova): JEO
Vidi sliku (5 slova): JESAM
Svecano odjelo (4 slova): CRNO
Hladno oruzje (3 slova): TOP
Muzjak vrane (6 slova): VRANAC
Kisik (1 slovo): K
Stanovnik Tirane (7 slova): TIRANIN
Dozivljaj pri spavanju (3 slova): SEX
Dio kupaonice (4 slova): VODA
Vrsta metala (4 slova): PLEH
Dio pribora za jelo (3 slova): ZUB
Zensko dijete (3 slova): ONA
Najmanji troznamenkasti broj (3 slova):000
Mjera za tezinu (4 slova): UTEG
Inicijali pjesnika Jesenjina (2 slova): PJ
Morski greben (2 slova): MG
Sestrin muz (5 slova): SAFET
Zlato (2 slova): ZL
Biblijska lijenost (3 slova): POP
Mjera za dragocjenost (5 slova): NOVAC
Dragi kamen (4 slova): MILI
Zajednica zene i muskarca (4 slova): STAN
Kokosji proizvod (4 slova): JUHA
Neizlijeciva bolest (3 slova): KAP
Najzdravije pice (4 slova): PIVO
Telefonski poziv (3 slova): ZVR
Grad u Italiji (3 slova): TRS
Vrsta zivotinje s kucicom (3 slova): PAS
Nije gladan (3 slova): JEO
Vidi sliku (5 slova): JESAM
Svecano odjelo (4 slova): CRNO
Hladno oruzje (3 slova): TOP
Muzjak vrane (6 slova): VRANAC
Kisik (1 slovo): K
Stanovnik Tirane (7 slova): TIRANIN
Dozivljaj pri spavanju (3 slova): SEX
Dio kupaonice (4 slova): VODA
Dnevnik jednog Bosanca!!
Dnevnik jednog Bosanca!
CITAJTE PAZLJIVO
Dnevnik Jednog Bosanca: Dio 1.
Dnevnik jednog Bosanca
2. august – Uselili smo se u našu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar – To je najljepša zemlja na svijetu. Lišće je poprimilo one divne nijanse žute i narandžaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar – Dan Sjećanja (Kanadski državni praznik). Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu da zamislim da netko može ubiti tako divnu životinju. Nadam se da će uskoro snijeg. Tako je divno.
02. decembar – Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razgledica. Izašli smo napolje, očistili stepenište i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je prošla ralica morali smo ponovo da očistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar – Noćas opet snijeg. Opet prošla ralica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19. decembar – Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.
22. decembar – Ovo bijelo ***** opet padalo cijelu noć. Dobio sam žuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije. Šupak!
25. decembar – Sretan Božić! Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka onaj peder što vozi ralicu, ubit ću ga. Mater mu *****. Što ne posipaju više soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar – Noćas opet snijeg. Ne izlazim već dva dana samo što čistim snijeg kad god prođe ralica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kažu da će pasti novih 30 cm tih bijelih govana.
28. decembar – Prognoza je bila loša. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj šupak došo kod mene da traži lopatu. Rekao sam mu da sam slomio već šest lopata čisteći ta govna sa vrata što ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu.
04. januar – Najzad izašao iz kuće. Otišao do prodavnice da kupim nešto hrane. Kad sam se vraćao udario kolima jelena. 3000 dolara štete na kolima. Te jebene nemani šeću posvuda. Svugdje ih ima. Što ih lovci ne pobiše jesenas!
03. maj – Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala od jebene soli što je posipaju svuda.
10 maj – Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan hoće živjeti u toj jebenoj Kanadi.
2 deo
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu…Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Vec smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klima-uredaj. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.
30. jun
Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima-uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. jul
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu
20. jul
Kakva noc! Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smjeska. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
22. jul.
Poslije povratka kuci, opet taksi i na posao. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi, sef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30. jul
Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Jos mi je samo ta pizdarija trebala. Brzo pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otici odakle je dosao. Poludicu.
31. jul
Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj supak, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo i njega i klijente.
1. avgust
Kakva vrucina! Vec drugi dan bez klime, sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da u mom bazenu kampuje. Kazem cijelu pricu susjedu, a on se samo smije kao uvijek, ***** mu materina.
2. avgust
Jedva docekah da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kcerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca vjerovatno nece moci uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. ***** ti Floridu.
12. avgust
Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvijek kao u paklu, a, otkad smo dosli, vrijeme isto. Sef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ostao bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj prici, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Trazi da mu platim 3000$. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avgust
Boze kakva vrucina! Vracam se kuci iz cuze, bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova. Jos minut, dva i nema vise kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u bazenu Sto ga nisu pojeli u onom restoranu…. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko i prije, a ja bez svega.
Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put necu da vam kazem…
CITAJTE PAZLJIVO
Dnevnik Jednog Bosanca: Dio 1.
Dnevnik jednog Bosanca
2. august – Uselili smo se u našu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar – To je najljepša zemlja na svijetu. Lišće je poprimilo one divne nijanse žute i narandžaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepše životinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar – Dan Sjećanja (Kanadski državni praznik). Lov na jelene će početi uskoro. Ne mogu da zamislim da netko može ubiti tako divnu životinju. Nadam se da će uskoro snijeg. Tako je divno.
02. decembar – Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razgledica. Izašli smo napolje, očistili stepenište i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je prošla ralica morali smo ponovo da očistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar – Noćas opet snijeg. Opet prošla ralica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19. decembar – Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.
22. decembar – Ovo bijelo ***** opet padalo cijelu noć. Dobio sam žuljeve od lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije. Šupak!
25. decembar – Sretan Božić! Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka onaj peder što vozi ralicu, ubit ću ga. Mater mu *****. Što ne posipaju više soli po cesti pa da se prije otopi.
27. decembar – Noćas opet snijeg. Ne izlazim već dva dana samo što čistim snijeg kad god prođe ralica. Ne mogu nigdje ići, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kažu da će pasti novih 30 cm tih bijelih govana.
28. decembar – Prognoza je bila loša. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi neće se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj šupak došo kod mene da traži lopatu. Rekao sam mu da sam slomio već šest lopata čisteći ta govna sa vrata što ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu.
04. januar – Najzad izašao iz kuće. Otišao do prodavnice da kupim nešto hrane. Kad sam se vraćao udario kolima jelena. 3000 dolara štete na kolima. Te jebene nemani šeću posvuda. Svugdje ih ima. Što ih lovci ne pobiše jesenas!
03. maj – Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala od jebene soli što je posipaju svuda.
10 maj – Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan hoće živjeti u toj jebenoj Kanadi.
2 deo
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu…Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Vec smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klima-uredaj. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.
30. jun
Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima-uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. jul
Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu
20. jul
Kakva noc! Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smjeska. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
22. jul.
Poslije povratka kuci, opet taksi i na posao. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi, sef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30. jul
Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Jos mi je samo ta pizdarija trebala. Brzo pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otici odakle je dosao. Poludicu.
31. jul
Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj supak, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo i njega i klijente.
1. avgust
Kakva vrucina! Vec drugi dan bez klime, sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da u mom bazenu kampuje. Kazem cijelu pricu susjedu, a on se samo smije kao uvijek, ***** mu materina.
2. avgust
Jedva docekah da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kcerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca vjerovatno nece moci uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. ***** ti Floridu.
12. avgust
Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvijek kao u paklu, a, otkad smo dosli, vrijeme isto. Sef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ostao bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj prici, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Trazi da mu platim 3000$. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avgust
Boze kakva vrucina! Vracam se kuci iz cuze, bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova. Jos minut, dva i nema vise kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u bazenu Sto ga nisu pojeli u onom restoranu…. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko i prije, a ja bez svega.
Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put necu da vam kazem…
Re: Da ne bude monotono.....
Re: Dnevnik jednog Bosanca
--------------------------------------------------------------------------------
3 deo
1.9. Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i
Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije
cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo...
8.9. Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec
trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da
me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec
uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i
tvrdo 'c', zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im
nijedna ne ide od ruke. Sta li ces nas biti.
24.10. Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i
da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali
auto I kompjuter. Poslali pare za stan.
25.11. Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez
para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo
dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi
CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam
problema sa razumijevanjem unutarnjih,granica, nismo se valjda za to
borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da
opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku
realnost. Kazu mi isto tako da ne serem.
24.12. Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi
dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me
vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto
baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da
obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom
kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i o ove sto na njemu
zive.
25.12. Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama.Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u
bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam
vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ...kazu supci,
zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem
tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se
ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota I vikn'o mu na uho: "Vozi
Misko!".
27.12. Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u
policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste
mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem:
"No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo
nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo
se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu
stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija.
Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31.12. Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas
na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da
sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru
i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna,
Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban
izlaz.
1.1. Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji.
Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade,
Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu -
Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec
za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro
zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald,
Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon
naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6.1. Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet
bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas
oslobadjaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam lazni Rolex u policiji I otkidam dugmad sa Fatine jakne da
pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je
moja glupa idejao povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju,
taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu...Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7.1. Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije
mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.Odustajem, iz carapa vadim zadnje
dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare.
Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos
radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za
prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da
dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam
izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice
gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da
prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek'
je ziva glava.
8.1. Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali.
Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu,
muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca
pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da
hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri
policije.Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj.
Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
11.1. Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton
kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni
Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni.
Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su
policija poskidali neke nevaljalce usput.
12.1. Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje
cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni
Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela
neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih
sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak,
grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se
zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo.
Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni
se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod
stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13.1. Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14.1. Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan
u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da
iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
15.2. Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u
"nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili
rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod
onog.
20.2. Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici.
Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa jos, i svi
se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan i
nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne
ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput
ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da
nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan.
Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga,
svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za
hladan metal.
28.2. Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto
su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor
i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno
dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu
odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec
pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim
ponovo nabavimo krevet.
1.3. Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos
od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da
sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo,
trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno
i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni
nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu
ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista
ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo
vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom
mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super.
Malo me nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se
nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2.3. Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako
nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas
odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.
--------------------------------------------------------------------------------
3 deo
1.9. Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i
Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije
cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo...
8.9. Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec
trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da
me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec
uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i
tvrdo 'c', zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im
nijedna ne ide od ruke. Sta li ces nas biti.
24.10. Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i
da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali
auto I kompjuter. Poslali pare za stan.
25.11. Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez
para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo
dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi
CNN i pokusavama da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam
problema sa razumijevanjem unutarnjih,granica, nismo se valjda za to
borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da
opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku
realnost. Kazu mi isto tako da ne serem.
24.12. Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi
dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me
vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto
baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da
obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom
kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i o ove sto na njemu
zive.
25.12. Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama.Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u
bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam
vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ...kazu supci,
zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem
tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se
ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota I vikn'o mu na uho: "Vozi
Misko!".
27.12. Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u
policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste
mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem:
"No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo
nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo
se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu
stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija.
Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31.12. Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas
na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da
sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru
i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna,
Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban
izlaz.
1.1. Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji.
Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade,
Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu -
Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec
za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro
zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald,
Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon
naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6.1. Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet
bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas
oslobadjaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu,
ostavljam lazni Rolex u policiji I otkidam dugmad sa Fatine jakne da
pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je
moja glupa idejao povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju,
taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu...Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7.1. Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije
mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.Odustajem, iz carapa vadim zadnje
dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare.
Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos
radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za
prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da
dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam
izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice
gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da
prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek'
je ziva glava.
8.1. Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali.
Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu,
muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca
pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da
hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri
policije.Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj.
Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
11.1. Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton
kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni
Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni.
Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su
policija poskidali neke nevaljalce usput.
12.1. Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje
cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni
Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela
neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih
sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak,
grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se
zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo.
Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni
se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod
stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13.1. Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14.1. Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan
u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da
iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
15.2. Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u
"nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili
rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod
onog.
20.2. Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici.
Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa jos, i svi
se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan i
nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne
ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput
ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da
nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan.
Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga,
svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za
hladan metal.
28.2. Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto
su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor
i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno
dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu
odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec
pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim
ponovo nabavimo krevet.
1.3. Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos
od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da
sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo,
trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno
i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni
nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu
ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista
ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo
vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom
mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super.
Malo me nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se
nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2.3. Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako
nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas
odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu.
Re: Da ne bude monotono.....
Prvi deo price o izbeglici/bosancu u izvodjenju glumca Gorana Sulatanovica
http://rapidshare.com/files/130737860/dnevnik_jednog_izbeg.mp3.html
http://rapidshare.com/files/130737860/dnevnik_jednog_izbeg.mp3.html
Re: Da ne bude monotono.....
ZAŠTO-ZATO
Sećate li se emisije "Zašto-Zato" na RTV Pink u kojoj je blesavi Pile maltretirao ljude po pijacama i ostalim aktuelnim mestima? Ovde su najbolje izjave dobijene na neka pitanja, dali su ih kao što se da
videti - cigani...
Koje je vaše tajno oružje?
Odgovor1: Moje tajno oružje je kad ja radim a komšije me zovu na kafu.
Odgovor2: Moje tajno oružje je moja keva Džurdža koja ima treći dan crni pojas.
Šta je za vas ljubav?
Kada vaćaram devojku za guzu preko farmerkama.
Šta su to dijabole?
Dijabole? To je vrsta ljudi koji noću juru slepi mišovi.
Šta znači izreka sto ljudi sto ćudi?
Sto ljude sto ćulo? Paz' da ti kažem. Sto ljude to mora da bude sto ljude, a sto ćulo to mož da bude sto ćulo a i ne mora da bude sto ćulo.
Koliko lubenica ima u 1kg?
Lubenica? Pa vi ste sigurno mislili na krastavce.
Da li će da dođu vanzemaljci?
Vanzemljaci? Ako hoćeju da dođeju nek dođeju ako nećeju ne moraju.
Koja je najveca gradjevina na Svetu?
Odgovor1: Hala sportova na Novi Beograd.
Odgovor2: To je gradjevina koju je izgradilo preduzece iz Leskovac.
Kako se zove vaš orkestar? (pitanje je postavljeno grupi Cigana sa plehanim instrumentima)
Džudi.
Zašto?
Zato što smo svi džudiste.
Šta radiš kad ništa ne radiš?
Čitam stripovi, gledam pornići i živim za fajt.
Zašto se muškarci ne šminkaju?
Zato što se znoje pa da im ti otrovi ne bi došli u usta.
Koji je vas hobi?
Odgovor1: Đudo, đudo od malena. Terali su me da treniram k'o neka životinja e.
Odgovor2: Bebe sam pravila.
Koja je vaša omiljena igračka?
Cigančica koja stoji iza: Barbika
Cigančica koja odgovara: Ćuti ti, Barbika...
I naravno the best of:
Da li su žene emancipovane?
AaA?!
Q: Koja životinja bi hteli da budete ?
A: Pčela
Q: A zašto pčela ?
A: Pa pčela je marljiva, vredna ... pravi đem
Q: Ko je vaš idol?
A: Majkl Džekson
Q: A zašto?
A: Pa dečko se lepo oblači, ima fine bele čarape, puno dobrih riba, I vidi se da živi za fajt.
Q: Šta vam je cilj u životu ?
A: Da jedem sendviči na sprat
Q: Koju boju očiju biste voleli da imate ?
A: Pa ... volela bih da imam ... oči boje ka pamarandža
Q: Koji je vaš tip muškarca ?
A: (baba crveni, gleda levo desno i kaže ...) Eve ga onaki brka
Q: Šta je to dobra riba ?
A: Pa ono, da bude dobro gradžena, da se tušira svaka tri četiri dana...
Q: Da li se brže trči u braon ili u crnim cipelama?
A: U braon, bolje prijanjaju uz zemlju.
Q: Kako se vi udvarate devojci?
A: Ja se predstavim da sam iz Nemačku!
Q: Da li vam se sviđa Bebi Dol?
A: Odlično je. Koristim ga i za lice i za telo.
Q: šta vas najvise nervira u životu?
A: ma mlatu nas ovi snikersi oče da nas poludu
Q: šta biste rekli da vas žena vara?
A (Cigan koji stoji pored ciganke): Ko bre da me vara? Ona? Pa vidiš kaka je šugava
Voditelj: šta biste poručili vanzemaljcima?
Osoba: Zemljacima?
Voditelj: ma ne, vanzemaljci su oni koji ne žive na našoj planeti
Osoba: Aa, pa ako neće da živi ne mora, gde mu bolje široko mu polje.
Sećate li se emisije "Zašto-Zato" na RTV Pink u kojoj je blesavi Pile maltretirao ljude po pijacama i ostalim aktuelnim mestima? Ovde su najbolje izjave dobijene na neka pitanja, dali su ih kao što se da
videti - cigani...
Koje je vaše tajno oružje?
Odgovor1: Moje tajno oružje je kad ja radim a komšije me zovu na kafu.
Odgovor2: Moje tajno oružje je moja keva Džurdža koja ima treći dan crni pojas.
Šta je za vas ljubav?
Kada vaćaram devojku za guzu preko farmerkama.
Šta su to dijabole?
Dijabole? To je vrsta ljudi koji noću juru slepi mišovi.
Šta znači izreka sto ljudi sto ćudi?
Sto ljude sto ćulo? Paz' da ti kažem. Sto ljude to mora da bude sto ljude, a sto ćulo to mož da bude sto ćulo a i ne mora da bude sto ćulo.
Koliko lubenica ima u 1kg?
Lubenica? Pa vi ste sigurno mislili na krastavce.
Da li će da dođu vanzemaljci?
Vanzemljaci? Ako hoćeju da dođeju nek dođeju ako nećeju ne moraju.
Koja je najveca gradjevina na Svetu?
Odgovor1: Hala sportova na Novi Beograd.
Odgovor2: To je gradjevina koju je izgradilo preduzece iz Leskovac.
Kako se zove vaš orkestar? (pitanje je postavljeno grupi Cigana sa plehanim instrumentima)
Džudi.
Zašto?
Zato što smo svi džudiste.
Šta radiš kad ništa ne radiš?
Čitam stripovi, gledam pornići i živim za fajt.
Zašto se muškarci ne šminkaju?
Zato što se znoje pa da im ti otrovi ne bi došli u usta.
Koji je vas hobi?
Odgovor1: Đudo, đudo od malena. Terali su me da treniram k'o neka životinja e.
Odgovor2: Bebe sam pravila.
Koja je vaša omiljena igračka?
Cigančica koja stoji iza: Barbika
Cigančica koja odgovara: Ćuti ti, Barbika...
I naravno the best of:
Da li su žene emancipovane?
AaA?!
Q: Koja životinja bi hteli da budete ?
A: Pčela
Q: A zašto pčela ?
A: Pa pčela je marljiva, vredna ... pravi đem
Q: Ko je vaš idol?
A: Majkl Džekson
Q: A zašto?
A: Pa dečko se lepo oblači, ima fine bele čarape, puno dobrih riba, I vidi se da živi za fajt.
Q: Šta vam je cilj u životu ?
A: Da jedem sendviči na sprat
Q: Koju boju očiju biste voleli da imate ?
A: Pa ... volela bih da imam ... oči boje ka pamarandža
Q: Koji je vaš tip muškarca ?
A: (baba crveni, gleda levo desno i kaže ...) Eve ga onaki brka
Q: Šta je to dobra riba ?
A: Pa ono, da bude dobro gradžena, da se tušira svaka tri četiri dana...
Q: Da li se brže trči u braon ili u crnim cipelama?
A: U braon, bolje prijanjaju uz zemlju.
Q: Kako se vi udvarate devojci?
A: Ja se predstavim da sam iz Nemačku!
Q: Da li vam se sviđa Bebi Dol?
A: Odlično je. Koristim ga i za lice i za telo.
Q: šta vas najvise nervira u životu?
A: ma mlatu nas ovi snikersi oče da nas poludu
Q: šta biste rekli da vas žena vara?
A (Cigan koji stoji pored ciganke): Ko bre da me vara? Ona? Pa vidiš kaka je šugava
Voditelj: šta biste poručili vanzemaljcima?
Osoba: Zemljacima?
Voditelj: ma ne, vanzemaljci su oni koji ne žive na našoj planeti
Osoba: Aa, pa ako neće da živi ne mora, gde mu bolje široko mu polje.






















